Marko Pučko trener NK Mala Mlaka

Marko Pučko: Nismo najbolji amateri u Zagrebu, ali smo zato vrhunska klapa

Velikih uzbuđenja na niželigaškim terenima nije manjkalo u prvom dijelu sezone. Posebno od kada su 2. i 3. Zagrebačka liga spojene u jednu jedinstvenu ligu. Dojam je da su svi klubovi profitirali takvim spajanjem jer je više jakih utakmica, tako da se svi i moraju više truditi. Tako je u 2. ligi titulu jesenskog prvaka uzela Devetka na čemu im i treba čestitati. Mi smo imali priliku porazgovarati s Markom Pučkom, mladim trenerom Male Mlake. Nakon lošeg ulaska u sezonu, dečki iz Mlake postepeno su se dizali i na kraju završili u zlatnoj sredini, na 8. mjestu. Treneru Pučku smo prepustili mikrofon, a evo i njegovi odgovori na naša pitanja.

Koji je komentar na spajanje liga?

– Prije nego su u ZNS-u odlučili spojiti ove dvije zagrebačke lige u jednu, navijao sam za tu opciju, a sada kada je pola sezone iza nas uvjerio sam se da je to bio pun pogodak. Liga nam je sada zahtjevnija, ali zato i puno kvalitetnija. Proteklih sezona smo u 2. i 3. ligi igrali trokružno zbog manjeg broja klubova, što je nekako dovodilo do zasićenja jer smo imali osjećaj kao da stalno igramo protiv istih suparnika. Već smo se svi međusobno poznavali, nedostajalo je neizvjesnosti. Isto tako, pokazalo se da barem pola klubova koji su do sada činili nominalno slabiju 3. ZNL, a u to spadamo i mi, se mogu ravnopravno boriti s momčadima koji su do sada bili u rangu više. Primjer Devetke i Kašine koji su u samome vrhu, te Čulinca i nas koji smo u gornjem domu tablice te svakome možemo pomrsiti račune. Stoga u potpunosti podržavam tu odluku i stojim da tako treba i ostati.

Koliko ste zadovoljni prvim dijelom sezone?

– Djelomično, jer mislim da je trebalo biti i bolje. Početak sezone je za nas bio iznenađujuće slab. Prvo težak poraz od Botinca. Zatim poraz u Čulincu, gdje smo primili gol za 1:0 u 90. minuti. Nakon toga samo 1:1 s Gavranom doma od kojega smo, uz sav respekt, po meni ipak puno bolja ekipa. Slijedilo je gostovanje u Ivanjoj Reki i novi poraz. Upalio se alarm, prva četiri kola su prošla, a mi imamo samo jedan bod. Malo su se stvari primirile nakon visoke pobjede protiv Hrašća, ali odmah zatim je uslijedio šok i poraz u Jakuševcu. Tada je nešto kliknulo i stvari su počele sjedati na svoje mjesto. U sljedećih 8 utakmica ostvarili smo 6 pobjeda, između ostalog i protiv odlične ekipe iz Kašine, a izgubili smo samo minimalnim porazom od vodeće Devetke u gostima. Tih zadnjih 8 kola je svakako popravilo dojam, ali moramo se potruditi da nam na proljeće ne treba 4-5 utakmica da se zagrijemo.

Što možete istaknuti kao najpozitivniju stvar u ovih 14 odigranih kola?

– Što se tiče naše ekipe, to je onda svakako što smo ove sezone dosta pomladili ekipu. Sigurno polovica igrača je mlađa od 23 godine i to nas čini sretnima. Što se tiče cjelokupne lige, kao što sam već i rekao, meni je ovo spajanje odlično rješenje. Puno zanimljivije! A i gušt je igrati protiv Botinca, Ivanje Reke, Dragonošca…

Što možete istaknuti kao stvar kod koje ima prostora za napredak?

– Kod nas amatera ima prostora za napredak u svim elementima (smijeh). Uvijek možemo pričati o tome da nemamo dovoljno snage ili da pojedinac ne zna što treba raditi na terenu. Mislim da o tome diskutiraju i u ozbiljnijim ligama od naše. Volio bih kada bi na proljeće dečki redovito dolazili na treninge i pokazali želju da kroz rad, znoj i zalaganje izborimo bolje mjesto na tablici do kraja sezone. Ukoliko bude tako, onda smatram da ćemo i ići prema gore jer kvalitetu za ovaj rang imamo.

Slovite kao odlična klapa, komentar na to?

– Na to sam posebno ponosan. Dugo sam u klubu, kao igrač seniorske ekipe 14-15 godina, a evo sada već i 2 godine kao trener. Mogu odgovorno tvrditi da nas je u svim tim godinama koje sam vezan uz klub krasilo odlično ozračje. I kada je klub u nekim prošlim vremenima bio ”pun kao brod”, i u nedavnoj prošlosti kada doslovno nismo imali niti za ”kikiriki”, ljudi koji su se motali oko kluba su zaista fenomenalni. Isto tako moram pohvaliti ove naše klince, koji su se odlično uklopili među staru gardu i nas nešto starije naveli da se osjećaju mlađe. Posebno to ide za 3. poluvrijeme koje poslije svake utakmice traje do ranih jutarnjih sati.

Ima li netko od igrača koga bi posebno izdvojili?

– Teško mi je izdvajati nekoga. Mi smo ekipa, fenomenalan sklop različitih osobina. Znam da nismo najbolji amateri na svijetu, niti u Hrvatskoj, nismo niti u Gradu Zagrebu, ali za mene je svaki moj igrač savršen na svoj specifičan način. Zato ću ih navesti sve.:

Kapetan Igor Šimunić (Beli): naše malo čudo od igrača, kada se nasmije topi i najveću santu leda. Samo neka nam je zdrav, pa ćemo se još dugo veseliti kada lijeva haubica zapuca prema golu.

Golman Robert Tolić: najiskusniji u ekipi, pravi lider i kamen temeljac ovog našeg kluba zadnjeg desetljeća.

Matej i Mislav Fiolić: naši duplići, borbeni da ih i mi moramo smirivati. Mislava na žalost muči ozljeda. Matej radi za obojicu.

Joža Matun: dečko koji je jako napredovao kako godine idu.

Marko Sviben: borba, od njega ubuduće očekujemo puno.

Marin Matković: finoća kao kod Modrića, trka kao kod Vukojevića. Da je malo prgaviji bio bi novi Krunoslav Jurčić (smijeh).

Gogo Čurguz: dragi dečko koji nam osim na terenu pomaže i u administrativnom dijelu.

Branimir Perković (Peras): što reći, fenomen, svaka prava ekipa treba jednog takvog!!

Slaven Hodžić (Baki): nabildani tata mata

Mario Gotić (Gota): deda još uvijek može!

Sven Meštrović (Micek): zaslužio je igrati sve više… I to ne samo zato kaj mu je trener stric (smijeh).

Dario Cvetković: snaga i borba. Očekujem da bude jedan od nositelja.

Ivica Prežec (Milki): brz kao munja. Još kad malo naraste i očvrsne bit će i bolji.

Marko Filip Majdak: moj tehnički direktor.

Luka Cvetković: kad ne znaš što ćeš s loptom, daj je njemu, on će već nešto s njom napraviti. Bravo Luka za ovu polusezonu!

Izidor Dianežević: požrtvovan i zahvalan. Sad je dobar, a mislim da će biti sve bolji.

Matej Vrban (Vrba): neću ga hvaliti. To sam jednom napravio i onda nas je sve davi s pričom kako je dobar danima.

Hrvoje Janjić (Mrvica): ako je utakmica dosadna, samo daj da Mrvica igra, već će on nešto zakuhati…

Alen Brzač (Brzi): žalost gotovo cijelo prvenstvo bio je ozlijeđen.

Mario Bilić (Bilke): da barem može trčati koliko može pričati na terenu (smijeh). Palac gore za ono što je odigrao do sada.

Tomislav Stublić (Stubla): e sad, predugo bi trajalo da sve počnem pričati. Drugi golman kakvog nema nitko!

Mihovil Glavina: naš Dalmoš! Igra sve bolje pa nam više gotovo niti ne smeta jer je Hajdukovac.

Martin Naglić: najmlađi, a dobar. Ne smije ga se previše hvaliti jer si pomisli da je Roberto Carlos na lijevome boku. Svakako budućnost,

Juraj Kanić: brz, prgav, tehnika koju nema svatko. S vremenom će sigurno biti jedan od najboljih. Samo da je malo više smirenih živaca (smijeh).

Petar Kanić: Pero moj, od fenomenalnog poteza, pa do glupog žutog kartona u par minuta. Mlad je, naučit će. Ali osmjeh na licu je vječan.

Ladislav Mikulinec (Ladi): mirnoća u sredini terena, odmah se vidi da zna.

Nikola Antunović (Tuna): e taj se mora nazabijati na proljeće. Može on to, samo da ga krene!

Matija Mihaljević: dečko je igrao za mlade repke. Da nije bilo teške ozljede vjerojatno ne bi niti bio kod nas. Od njega svakako možemo vidjeti kako se pravilno baca aut.

Kakvi su planovi za 2021. godinu?

– Teško je raditi nekakve planove u ovo doba neizvjesnosti. Još ne znamo hoćemo li moći igrati na proljeće. Ako nam to prilike dozvole, onda je svakako cilj napraviti dodatni korak naprijed u svakom pogledu. Igračkom, rezultatskom i infrastrukturnom. Nakon nekoliko godina stanke, ponovno smo organizirali turnir na kojemu je sudjelovalo 8 seniorskih i 8 veteranskih momčadi naših prijateljskih klubova. Ovaj puta je turnir bio i memorijalnog karaktera za našeg Renata Cvetkovića-Libea, te nam je namjera da svake godine taj turnir bude sve bolji. Što nam je u neku ruku i dužnost da održimo sjećanje na našeg prijatelja. Važno je da se nastavi ići naprijed, da ne stagniramo.

Imate li podršku lokalne zajednice? Dojam je da je sve više ljudi bilo na utakmicama, dok još nije bilo zabrana.

– Pa je, bilo je lijepo vidjeti da se na našim utakmicama počelo sakupljati sve više ljudi iz mjesta i okolice. Veliko nam je zadovoljstvo što su i mještani naselja Mala Mlaka prepoznali naš trud i želju da napravimo što je više moguće u nekim našim okvirima. Nedugo smo prikupili i određeni iznos koji je prikupljen donacijama naših mještana. To su neopisivo važna sredstva za opstojnost našega kluba, ali i nama poticaj da nastavimo s radom. Veliko im hvala na pomoći!

Osim igračkog kadra koji je brojan, bilo je i puno radova po pitanju kluba, renoviranja i slično, može malo više o tome? Što je postignuto? Što planirate postići?

– Iskoristili smo period prvog ”lockdowna” za radove na objektu kluba. Uredili smo sve prostorije, domaću i gostujuću svlačionicu, obje kupaonice su u potpunosti renovirane. Službene prostorije su osvježene, a spremište opremljeno s novim namještajem. Na katu je potpuno preuređeni prostor kafića za druženje s novim šankom i zanimacijama (biljar, stolni tenis, projektor…). Još puno dodatne opreme koja nam je nužna za funkcioniranje. Za sljedeću godinu imamo u planu završiti radove na terasi kafića koje smo ove godine započeli. Vjerujemo da će ona biti dodatni plus i za gledanje tekmi i za druženje nakon njih. Ako nam sredstva dozvole postavili bismo i reflektore, za koje smo već dobili stupove od našeg Gotića. Volje i želje imamo napretek da ovaj klub vratimo na staze stare slave, tamo gdje i pripada!

Postoji li šansa da se nakon dugo vremena u klubu oformi i neka mlađa kategorija?

To je gorući problem i bolna tema. Mala Mlaka je malo naselje s malo stanovnika. Iako ima dosta djece koja igra po okolnim klubovima, problem nam ih je oformiti u iste dobne kategorije. To je definitivno pitanje kojeg ćemo se u bliskoj budućnosti ozbiljno primiti. Velika nam je želja vratiti u naš klub mlađe kategorije. Radimo na tome, tražimo i nekog partera koji bi želio u tome sudjelovati. Stvarno vjerujem i nadam se da će to ponovno zaživjeti. Na ovaj način moramo osigurati budućnost našega kluba.

Poruka za kraj?

– Za kraj bih se htio zahvaliti svima koji su i na najmanji način pomogli da ovaj klub i dalje traje nakon ovih svojih 73 ljeta. Hvala dečkima iz uprave; Kreši, Stjepku, Miri, Marjanu, Kori, Sukiju, Žutome. Hvala svim igračima koji su me trpjeli ove sezone (na proljeće ću vas tjerati još jače). Hvala našim sponzorima i dragim ljudima koji su nam pomagali kroz ovu zeznutu godinu, bez vas bi bilo gotovo nemoguće. Hvala i dečkima s ograde pored domaće klupe na glasnom navijanju. Veliko hvala ZGnogometu što je živnuo niželigaški nogomet i hvala na ovoj prilici da predstavimo široj publici. Želio bih svima zaželjeti blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu! Uz nezaobilazan pozdrav za kraj: Mlaka ima nevjerojatan tim!

Razgovarao: Vedran Tolić

Scroll to Top
P