GNK Dinamo i Real Betis odigrali su 6. kolo ovogodišnje UEFA Europske lige. U uvodnih pola sata gosti su dominirali terenom, ali bez konkretnog učinka. Vratar Filipović je upisao par obrana, baš onakve kakve vratari vole. Vjerojatno bi i Nevistić to obranio.
Dinamo nikako nije mogao izaći iz svoje trećine, lopta je teško dolazila do vezne linije, a do igrača koji su više napadački orijentirani nije ni mogla doći. Tek jedna obećavajuća kontra i to je to što smo vidjeli od Dinama. I tako sve do 31. minute kada je Dominguez jednu prizemnu loptu ubačenu pred gol pospremio u vlastitu mrežu. Slijedi već viđen scenarij, igrači Dinama padaju u kolektivnu depresiju, ionako su totalno nemoćni, a sad još i u rezultatskom minusu. Nismo došli ni do 40. minute, a na semaforu je bilo 0:3.
U drugom poluvremenu ulaze Varela, Galešić, Kulenović, Zajc i Vidović i to izgleda nešto bolje. Naravno, Betis je skoro ubacio u ler pa smo uspjeli doći i do pogotka pred sami kraj, a i u takvom ritmu stvorili su gosti par prilika za povećanje svog vodstva.
I to je to – to je Dinamo realnost. Dinamo nema što tražiti u Europi. Druga je stvar što su nas razmazili proteklih sezona pa smo vjerovali u dobar rezultat kada je dolazio i Chelsea, taj isti Betis ili Tottenham. Sada strpimo pred odlazak na Kup utakmicu u Karlovac.
Sve ovo podjeća na period od prije 7-8 godina kada je Dinamo skupljao Eurupsko iskustvo protiv raznih Ludogoreca, Sherifa, Aalborga, Rosenborga, Young Boysa. Tu su Kadziori i Hajrovići kojih se sada rijetko tko i sjeti skupljali iskustvo igranja u Europi da bi potom i prezimili prvi put nakon 40ak godina, a onda i u Ligi prvaka razmontirali jaku Atalantu i s gardom izašli protiv jednog Manchester Citya.
Današnja momčad Dinama, osim što je doživjela kompletni redizajn na početku sezone, europskog iskustva – nema. Mišić ima više utakmica od cijele prve postave koja je jučer istrčala protiv Betisa. Treba to prihvatiti i veseliti se svakom Europskom bodu s nadom da ćemo za sezonu-dvije ponovo moći u borbu s nekom Španjolskom ili Francuskom momčadi. Trenutačno su nam problem i one momčadi koje igraju HNL, gubili smo od Gorice ove sezone, a tražimo pozitivan rezultat protiv Celte i Lillea.
Medijski pritisak na Kovačevića i Bobana je ogroman. Po društvenim mrežama rade botovi s lažnih profila tako da su mnogi zagrizli tu udicu. Belju nazivaju “panjinom”, a 97 % navijača Dinama je bilo za njegov dolazak. Nakon prvih 6 HNL kola i 7 bodova iz tri utakmice Europske lige njih 100 % je bilo oduševljeno Beljom. Sada ga tjeraju “usranim” štapom, baš kao i Kovačevića i Bobana, Ljubičića, Kulenovića, Nevistića….zapravo više nema nikog tko nam valja.
Nije prošlo 6 mjeseci kako je sadašnja garnitura u klubu, a trpe nevjerojatne uvrede. Pa Dinamo je prošlu sezonu ostao bez trofeja, a sezonu prije uzeo naslov na jedvite jade i to dok ove ekipe nije bilo. Što smo očekivali od 20 novih igrača i trenera? Postajemo kao ekipa s juga? Da, ali ne zbog vodstva kluba, mi se sa svojim očekivanjima guramo u to društvo.
